Luda, Zbunjena, Nenormalna......
četvrtak, 13.11.2008.
Ah, ta nezaposlenost....
Vjecita tema!
Jucer sam negdje procitala - 10 godina nezaposlen!
ajme...
upravo sam u fazi traženja posla, i zaista se počinjem pitati je li to sa mnom nesto nije ok, ili nemam srece, ili se jednostavno moram primiti knjige da bih postigla nesto onak VAAU, ili sta je ovo?
mislim, sta se to dogadja?
financijska kriza? mislim, a da netko pametan tiska jos malo novca? hahaha
kad bi se svi problemi mogli tako riješiti...
ajme što bih ja napravila kad bi imala tu mogucnost otvoriti tiskaru novaca? eh da....kad bi sve bilo tako lako...
joj, ljudi , ocajna postajem....
svaki tjedan barem jedan razgovor, a onda onaj drugi stize mejl ili poziv da "nažalost, niste primljeni" ...
nesmijem nikome otkriti od ovih svojih, 'normalnih', realnih i opipljivih ljudi da polako gubim nadu....
ali laganini postajem neuroticna i zivcana kuja prema bliznjima...a to tako ne valja...
bas bed....
ali nedam se ja...cekam poziv od jedne firme di sam bila prekjucer..je da mi je prof doktor rekao da, "iskreno, ceka me jos barem 50 razgovora ovaj tjedan"...e sada, da li je to bilo da me na onu foru 'ne nadajte se' laganini otkanta i da me upozori na surovu i grubu realnost ( koje sam, onak, heeelou, itekako svjesna ) ili sta?
hm...
sta sad? pohlepno bi malo bilo pocet se opet moliti Svevišnjem, jer bas se i ne bi mogla pohvaliti prošlošću, ali sta raditi?
ma znas kaj, neam pojma vise...nadati se? a nada je - kaj ono?
ma...
uf
pozz svima
